Grupe dece koja besciljno tumaraju
krajem, desetogodišnjaci koji vuku prolaznike za rukav tražeći im
novac, krađe na obližnoj pijaci, pa čak i zavlačenje devojčica
sa sumnjivim tipovima u ulaze, prizori su koji se svakodnevno mogu
videti na Senjaku u blizini centra za zaštitu odojčadi, dece i
omladine “Drinka Pavlović”.
Direktorka ovog doma Snežana Nikolić
objašnjava da je to posledica nedovoljnog broja ljudi koji rade u
ovoj ustanovi.
“Molimo za pomoć nadležno
ministarstvo” - kaže direktorka.
Jedan od vaspitača
doma rekao nam je da deca veoma često beže iz ustanove, pa smo se
pozabavili ovim pitanjem. Iz zgrade doma postoje tri izlaza, na
ogradi oko dvorišta ima rupa, te se mališani tuda provuku, izađu i
nastave ulicom gde im se gubi svaki trag. Jedan od štićenika nam je
rekao da vaspitači često sede u svojim kancelarijama, puše i piju
kafu, tako da im nije problem da neprimetno, iz dvorišta izađu na
ulicu, gde imaju potpunu slobodu. Sam dom nema nikakvo obezbeđenje i
deci nije teško da pobegnu jer, kako kaže momak koji tu živi,
često prođe dosta vremena dok odgovorni ne saznaju da dete nije u
domu.
Dom “Drinka Pavlović”
ima svega dvanaest vaspitača, od kojih dva dežuraju noću. Pedeset
štićenika koliko živi u ovom domu noću čuva samo jedan čovek.
Pored njih, od stručnog osoblja tu su psiholog i socijalni radnik,
dok je ostalo tehničko-administrativni kadar.
„U poređenju sa sličnim
ustanovama na Zapadu imamo daleko manje ljudi, ali je situacija
ranije bila i mnogo gora“ - naglašava Nikolićeva
Zbog svega toga, ti mladi
ljudi žive bez dovoljno zaštite, što lako može da dovede do
zloupotrebe ove dece. Nedavno je jedna maloletnica umalo seksualno
zlostavljana od strane lokalnog alkoholičara, koji joj je obećao
hiljadu dinara. To je u poslednjem momentu sprečeno, dete je vraćeno
u dom, dok je manijak uspeo da pobegne.
Najrizičnije je za vreme
godišnjih odmora, posebno noću, ali i ponedeljkom i petkom kada je
u ustanovi manji broj ljudi. Ovo je osnovna prepreka za sigurnost
dece u domu. Ne postoji služba obezbeđenja, niti video nadzor, te
mali broj ljudi koji tu radi „mora da ima oči na sve strane“-
ističe direktorka ove ustanove.
Ona govori da je
ovaj dom otvorenog tipa i da deca u dogovoru sa vaspitačem mogu da
izlaze, ali se dešava i da odu bez dozvole. Vikendom u domu je samo
dvoje ljudi, koji su zauzeti drugim aktivnostima, tako da i ne
primete da im dete fali i tu nastaje problem. Jednom je čak dete
ušlo u autobus „Lasta“ i vaspitačica je u poslednjem trenutku
uspela da ga zaustavi i dete vrati u dom. Ukoliko se neko dete
povredi ili razboli u tokom noći, dom je u gotovo bezizlaznoj
situaciji, jer jedna osoba koja čuva štićenike, ne može i da
odvede dete da mu se pruži pomoć, i da ostane da pazi na ostale
mališane. Oko 50 odsto ove dece ima posebne potrebe, neka od njih
nisu sposobna da sama idu od škole do kuće, te neko mora da vodi
računa o njima.
U ovoj ustanovi žive deca
od predškolskog uzrasta pa do osamostaljenja, ima i punoletnih
štićenika, a i dva studenta. Ubrzavanje procesa prebačaja
problematične dece dosta bi pomoglo ovom domu.
Veliku pomoć pružali su
vojnici na služenju civilnog vojnog roka, studenti na praksi i
volonteri, ali ih sada više nema. Njihova podrška je dosta pomagala
ovaj dom i izuzetno značila deci i zaposlenima, pri dovođenju i
odvođenju iz škole. Nije nam poznato zbog čega vojska ovde više
ne služi civilni vojni rok, jer ni naša sagovornica ne zna kakav se
tačno incident desio sa njima i zašto više ne dolaze.
U samom domu postoji
frizerska, kreativna, muzička, internet, a do skoro je funckionisala
i umetnička radionica. Uprkos tome, ima štićenika sa posebnim
potrebama što predstavlja veliki problem, zbog nedostatka ljudi koji
su obučeni za rad sa takvom decom,
„Za takvu decu
nismo referentna ustanova, ni kadrovski, ni organizaciono, ne možemo
da im pružimo ono što je njima potrebno. Dom je tražio da se oni
prebace u druge ustanove, gde će dobijati odgovarajući tretman,
međutim, sve se to prolognira već duže vreme. Stalno nam govore da
u tim ustanovama nema mesta i onda se odlaže rešavanje problema što
stvara veliku zabrinutost za sigurnost ove, ali i ostale dece“ -
govori za MENE direkrorka doma Snežana Nikolić.
Na trenutak ostavimo po
strani aktivnosti koje im dom pruža, deca ipak najviše vremena
provode na ulici. Takvo okruženje često ostavlja na njih mnogo
dublje tragove, od onoga što može da im pruži, prepušten sebi,
poput njenih štićenika, sam dom „Drinka Pavlovic“
Nemam slike te rupe jer sam ih izgubio jer je tada htela da tuzi peru lukovica pa on ovo nije objavio sada mene ako hoce da tuzi SAMO NAPRED DIREKTORKA !! Duze sam u domu od tebe i imam 1000 svedoka koji znaju da deca beze i setaju i BOG ZNA sta sve ne rade !!!!!
Нема коментара:
Постави коментар